Hidajet Delić Degi rođen je 1948. godine u Sarajevu. Fotografijom se počeo baviti u srednjoj školi. Prve anagažmane kao fotoreporter imao je u listovima Spektar, Naši Dani, Oslobođenje, Svijet. Kao fotoreporter novinske agencije Tanjug počeo je raditi 1968. godine sve do raspada bivše Jugoslavije.
Bio je saradnik američke novinske agencije AP više od 20 godina. Tokom opsade Sarajeva objavljivao je fotografije u svjetskim novinskim izdanjima: The New York Times, LA Times, Time, Herald Tribune itd. Jedan je od osnivača novinske agencije BiH – BHPRESS, a kasnije urednik fotografije Federalne novinske agencije FENA.
Hidajet Delić bio je tu kad su Olga Sučić i Suada Dilberović ubijene kao prve žrtve otvorene agresije, početka napada i opsade grada. One su bili prve od 14.385 osoba ubijenih u opkoljenom Sarajevu. Od tog broja, 2.142 žrtve opsade bile su žene.
Studentica Suada je u masu građana zaronila s riječima: “Idem braniti svoje Sarajevo.” Olga, majka dvoje djece, prije nego što se našla na potresnoj fotografiji Hidajeta Delića, snimljena je posljedni put kada pred TV-kamerom u masi izvikuje: “Ovo je Sarajevo, mi smo za mir!”
“Analizirajući taj događaj, osuđivao sam sebe što su stalno spominjali Suadu, a ne i Olgu. Kada sam gledao materijale, vidio sam da djevojka koju sam tada snimio nije plava; tek kasnije se saznalo da je to Olga Sučić. Mislim da niko od kolega, nažalost, nema fotografiju pogibije Suade Dilberović na mostu. Imamo samo onu poznatu mrlju krvi koju smo viđali na televiziji.” Hidajet Delić Degi
“Tada sam prvi put u životu vidio nečije ranjavanje – mislim na Olgu Sučić. Nju su pogodili dum-dum metkom, pucali su iz kalašnjikova. Moram to objasniti: ulazna rana je vrlo mala, ali izlazna deset puta veća. Kada su je podigli – ne volim se sjećati tih trenutaka, ali nagledao sam se svega u ovom ratu – krv se izlila kao da je iz kanistera. Snimao sam dok su je oni momci nosili s mosta ka Titovoj ulici. Na tramvajskim šinama su bila kola hitne pomoći i vidio sam kako ona mijenja boju, kako, ustvari, umire. To je prva osoba koju sam vidio mrtvu u bosanskom ratu.” Hidajet Delić Degi
Važnost izložbe i knjige Hidajeta Delića ‘Žene opkoljenog Sarajeva’ nalazi se u činjenici da je riječ o jednom od prvih pokušaja da se u formi fotografske izložbe općenito tematizira uloga žene pod opsadom. Ovaj rad Hidajeta Delića trebao bi biti primjer, motivacija i inspiracija da se ova tema istražuje što dublje te da joj se dodijeli mjesto i pažnja koju zaslužuje u našem društvu i vremenu u kojem živimo.
Na fotografijama Hidajeta Delića, kao i na svim fotografijama snimljenih Sarajki u periodu agresije, one izgledaju kao živi spomenici.
“Kad gledam s ove distance, mislim da su žene u ratu prije svega bile hrabre pa onda lijepe. Prva godina rata u Sarajevu, posebno za žene, bila je prilično teška. Nije bilo hrane, vode, struje, plina… Ono što sam ja tada viđao, svi su se trudili da budu čisti, svi su prali veš, svi su nosili vodu da bi se mogli okupati, oprati kosu. Mislim da su se Sarajke u tim prvim danima rata, a trajao je, nažalost, dugo, borile ljepotom protiv onoga što nam se događalo.” Hidajet Delić Degi
“Skoro uvijek bih ostavio kameru kada bih vidio da neko negoduje ili ima otpor prema snimanju. Smatrao sam da u trenucima bola, kada vidite da je neko poginuo, a neko plače za njim, nemate pravo da mu kradete te trenutke nesreće. A bilo je tog pomaganja. Često sam dobijao ukor od urednika zbog toga što su neki imali fotografije tih ljudi, a ja sam pokušavao da im pomognem, da ih unesem u auto i odvezem u bolnicu.” Hidajet Delić Degi
U jednom od zadnjih intervjua, sa Sanelom Gojak u decembru 2016. godine, Hidajet objašnjava kako je kultura sjećanja vrlo bitna. “Smatram da se tome u Sarajevu, i u cijeloj BiH, posvećuje malo pažnje. Modul Memorije je to pokušao, kao i Muzej djetinjstva, koji je odlična ideja. Stvari koje nisu zabilježene, uslikane i snimljene, brzo se zaborave. Prolazi vrijeme, dolaze nove generacije koje o ratu samo mogu slušati ili gledati na televiziji.” kazao je Hidajet Delić Degi.
Najveći opus fotografija Hidajeta Delića čini dokumentarna fotografija kojom je nastajao da javnosti prikaže istinitu, objektivnu i stvarnu sliku nekog događaja.
Pred sami kraj rata bio je zarobljen od strane Srpskih snaga. Po zvaničnim podacima, Hidajet Delić bio je posljednji registrovani ratni zarobljenik. “Mene i kolegu koji je sa mnom radio za Associated Press su na mostu Bratstva i jedinstva kidnapovali srpski specijalci jer su trebali nekoga za razmjenu. Bosanske snage su prije toga uhapsile nekog njihovog pukovnika ili potpukovnika na Stupskoj petlji. Pošto je kolega bio Srbin iz Beograda, njega su pustili nakon dva dana, a ja sam zaglavio 45 dana u logoru. Prv sam bio na Palama, a kasnije u Foči, u zatvoru u kojem su me optužili da sam namještao sve one masakre po Sarajevu. Bilo je jedno glupo pitanje, kao: “Gdje ste nabavili onoliko crvene farbe?!” Bilo je ludo pomisliti da se može nabaviti farba u Sarajevu. Oni su sve vrijeme pokušavali da me ubijede da to mi sami sebi namještamo, da sebe granatiramo i ubijamo, što je bilo van pameti.” Hidajet Delić Degi
“Srećom, za 45 dana sam razmijenjen za neke njihove novinare i vojnike koji su bili zarobljeni na Ozrenu. Optužili su me da sam ubijao Srbe u Sarajevu – ja koji čak nisam ni služio vojsku jer sam imao veliku dioptriju. Optužili su me da sam naređivao da ubiju neke Srbe koji nisu htjeli da pjevaju partizanske pjesme. Gluposti. Najgore je što neki od tih ljudi koji su mene optuživali danas rade u sudstvu Republike Srpske.” Hidajet Delić Degi
HIDAJET DELIĆ rođen je 1948. godine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini.
Umro je 26. februara 2017. godine.
Posebne zahvale:
Nihadu Kreševljakoviću, Mustafi Čorbi, Bojanu Musturu,
Saneli Gojak, Klix.ba & Nedimu Grabovici
Korištena muzika:
‘Grieg ~ Peer Gynt – Death of Ase’
Pjesma je dozvoljena za nekomercijalnu upotrebu pod licencom:
Attribution-NonCommercial 4.0 International (CC BY-NC 4.0)
© 2020 Sniper Alley. Sva prava zadržana.
