Mrtvačnica.
Hladnoća.
Leden zrak se probija kroz prigušena svjetla.
Tišina, nečujni šapati u daljini.
Oštar smrad željeza,
koračanje bijelim istrošenim pločicama.
Vriska starih metalnih vrata.
Zamrznuta kosa poput jutarnjeg inja.
Bezbojna, beživotna koža.
Sive usne, poluotvorene.
Mislim da sam ga poljubio posljednji put.
Nekako mi sve zamagljeno.
Volio bih da mogu vratiti to posljednje zbogom.
Možda samo umišljam.
Ne mogu se sjetiti.
Ali se zato sjećam njegove vječne ljepote.
Zaleđene u vremenu.
Zauvijek.
Ljepota.
