Romano Cagnoni rođen je u Pietrasanti u Italiji. Međunarodno je prepoznat kao jedan od najreprezentativnijih fotografa dvadesetog stoljeća. Harold Evans, bivši urednik Sunday Timesa, u svojoj knjizi Pictures on a Page, uvrstio ga je među najveće, zajedno s Don McCullinom, Eugeneom Smithom i Cartier-Bressonom. Preselio se u London 1958. godine, gdje je ostao više od trideset godina. Tu je upoznao i Simona Guttmanna, mentora Roberta Cape, s kojim se rodila intenzivna saradnja. Fotografisao je predizbornu kampanju Harolda Wilsona, sahranu Winstona Churchilla, a bio je prvi nezavisni zapadni fotograf, zajedno s Jamesom Cameronom, kome je dozvoljen ulazak u Sjeverni Vijetnam tokom rata, a nagovorio je Ho Chi-Minha da ga fotografiše te zaradio naslovnicu časopisa Life. Nakon toga je tokom sukoba u Biafri stvarao reportaže koje su mu donijele prestižnu nagradu Overseas Press.
Zajedno s Grahamom Greeneom dokumentovao je Allendeov Čile, Peronov povratak u Argentinu, sukob u Izraelu, Sjevernoj Irskoj, Afganistanu i Poljskoj, gdje je potajno fotografisao nepristupačne vojnike Crvene armije, a zatim i bivšu Jugoslaviju, Čečeniju i Bliski Istok. Svojim fotografijama ratova i sukoba prepričavao je ljudsko stanje putem izvještaja objavljenih u najvažnijim svjetskim novinama i časopisima, uključujući: Life, Stern, Observer, Paris Match, Times, Newsweek, Sunday Times, Epoca i L'Expresso. Tokom karijere je održao 50 samostalnih izložbi, dobio nekoliko nagrada i objavio 16 knjiga.
Njegovo pripovijedanje o događajima predodređena je da nepovratno izmjeni svjetski poredak – od naširoko dokumentovanog fotoreportera – postaje niz fragmenata sposobnih da izazovu divljenje, kad odabrana tačka gledišta usmjeri pažnju na manje očit element, najneprimjetniji , mimo obične hronike vijesti. To je inovativni proces koji provodi fotograf, komunicirajući vlastitu ideju stvarnosti i vraćajući je novoj nerevidiranoj viziji.
Kontinuirani izazovi na terenu: od njegovog rada u Sjevernom Vijetnamu (1965.), kao jedinog zapadnog fotografa koji je pušten na ovaj teritorij, do nagrađivanih izvještaja o Biafri (1968.-1970.), među prvim dopisnicima koji su dokumentovali fenomen izgladnjele djece, masa koja su izgubile svoju individualnost, potlačenih koji su pokušali postati narod otpora; zatim iz Čilea prije Pinochetovog puča (1971.), do Argentine tokom povratka Perona (1972.), revolucije u Rumuniji (1989.) ili odvažne i nikad prije vršene produkcije, poput pripreme nevjerojatnih setova na borbenim poljima da bi prikazao čečenske gerilce ili korištenje optičkih stolova kako bi reproducirao ratna uništenja na prostorima bivše Jugoslavije do posljednjeg detalja.
“Vraćajući se njegovom radu, jasno je kako bilo koji izbor proizlazi iz kreativnog procesa koji se stalno razvija, dovršenog do stvaranja novih predstavki koje, premda se kreću iz situacija preokreta i sukoba, podrivaju uobičajene izvještaje reportaže – žanra kojemu je uvijek ostao vjeran – dodajući s vremena na vrijeme neočekivani element. Poriv za promišljanje, neprekidna napetost, koja je prepoznata kao sposobnost da se vidi dalje od činjenica, zatvorena je u prikaze predodređene da ostanu ‘nezaboravne's u historiji.” Benedetta Donato
ROMANO CAGNONI je rođen 9. novembra 1935, u malom priobalnom gradu Pietrasanta u Toskani, Italija.
Umro je 30. januara 2018.
Molimo Vas da posjetite Romano Cagnoni stranicu za više njegovih izuzetnih radova: www.romanocagnoni.com
Korištena muzika:
‘Adagio For Strings by Samuel Barber’
Pjesma se smije koristiti u nekomercijalne svrhe pod licencom:
Attribution-NonCommercial 4.0 International (CC BY-NC 4.0)
© 2020 Sniper Alley. Sva prava zadržana.
