Behrakis je rođen 1960. godine u Atini, a prvi inostrani zadatak imao je u Libiji Muamera Gadafija. Rad ovog fotografa obuhvaćao je ratove i krize širom svijeta, ali se znalo da se on fokusira na dostojanstvo ljudi u nevolji, a ne na čisto sažaljenje. Behrakis je dokumentovao razne događaje i posjetio brojne konfliktne zone i područja pogođena prirodnim katastrofama, uključujući sahranu ajatolaha Homeinija u Iranu, promjene u istočnoj Evropi i na Balkanu, ratove u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu, Čečeniji, Sijera Leoneu, Somaliji, Afganistanu, Libanu, prvi i drugi zaljevski rat u Iraku, Arapsko proljeće u Egiptu, Libiji i Tunisu, građanski rat u Ukrajini, NATO bombardovanje ISIS-a u Kobaneu, Siriji, grčka finansijska kriza i izbjeglička kriza 2015.
Kolege su ga opisale kao ‘uragan’, s bjesomučnom radnom etikom. Behrakis se nije pretvarao da objektiv drži s apsolutnom neutralnošću. “Tu sam da zabilježim ono najbolje i ono najgore u čovječanstvu”, rekao je; ali je također smatrao svojim poslom davanje glasa onima koji ga nisu imali i iznošenjem njihove patnje pred oči svijeta.
Jedna od njegovih najslavnijih fotografija iz ratova u bivšoj Jugoslaviji je ona koja prikazuje etničkog Albanca kako spušta mrtvo tijelo dvogodišnjeg Mozzluma Sylmetaja u mrtvački sanduk, pored sanduka još trojice rođaka koje su ubili pripadnici Jugoslavenske vojske dok su prelazili na Kosovo iz Albanije, 23. oktobra 1998.
Behrakis je 2000. godine preživio zasjedu u Sierra Leoneu u kojoj su mu ubijeni vrlo dragi prijatelji, američki Reutersov reporter Kurt Schork i španski snimatelj Miguel Gil Moreno de Mora iz APT-a. On i južnoafrički snimatelj Mark Chisholm uspjeli su pobjeći od napadača. Obojica su preživjeli napad provlačeći se krzo žbunje pored puta i skrivajući se u džungli satima dok napadači nisu nestali.
“Mislim da je to Yannisa dosta promijenilo”, rekao je Mark Chisholm o napadu i pogibiji Kurta Schorka. Četiri reportera upoznali su se tokom opsade Sarajeva sredinom 1990-ih i postali su ‘bratska banda’. “Bio je sjajan lik, genijalan fotograf, divan kolega”, rekao je Chisholm. Behrakis je rekao da mrzi rat, ali je, kao i mnogi drugi, volio putovanja, avanture i drugarstvo koje su s njim dolazile. Umjesto da ga odbije, Schorkova smrt vratila ga je u borbene zone, bar nakratko. “Njegova krv obilježila je moju odjeću, a njegov gubitak obilježio je moju dušu zauvijek. Njegova uspomena mi je pomogla da se ‘vratim’ onome što smatram apoteozom fotoreporterstva: ratnom fotografijom”, napisao je Yannis.
Behrakis je dugi niz godina pokrivao izraelsko-palestinski sukob, a kad se preselio u Jerusalem 2008./09. godine, postao je glavni Reutersov fotograf u regiji. Godine 2010. vratio se u Grčku kako bi pokrivao finansijsku krizu kao i izbjegličku krizu na Mediteranu 2015. godine. Behrakis je tokom karijere dobio mnoga priznanja, uključujući tri puta nagradu Bayeux-Calvados za ratne dopisnike. Osvojio je prvu nagradu u kategoriji Opšte vijesti na World Press Photo-u 2000. godine za svoj rad na Kosovu. The Guardian ga je proglasio fotografom godine 2015., a tim Thomson Reutersa je doveo do Pulitzerove nagrade za fotografske vijesti za 2016. godinu sa svojim radom o evropskoj izbjegličkoj krizi. “Moja misija je da vam ispričam priču i onda vi odlučujete šta želite učiniti”, rekao je na panelu na kojem se razgovaralo o Reutersovoj seriji fotografija koja je osvojile Pulitzerovu nagradu. “Moja je misija da osiguram da niko ne može reći: “Nisam znao.”
“Volio bih biti ovaj otac;
mislim da bi svako dijete voljelo imati ovakvog oca.”
Yannis Behrakis
“Pokrivam izbjeglice i migrante više od 25 godina, ali ove je godine bilo drugačije: migranti stižu u moju domovinu”. Pored fotografija izbjeglica, jednako su dirljive njegove slike krize; one hvataju nedaće njegovih sunarodnjaka u vrijeme zatvaranja banaka, kontrola kapitala, demonstracija i nereda. Za Yannisa je jasno da je fotografija mnogo više od posla – on je strastven prema samom mediju i njegovoj moći da ‘ostavi ljude bez riječi’. “Fotografija može poslati poruku publici, natjerati ljude da plaču ili se smiju ili oboje. Ona može natjerati ljude da se osjećaju krivima – ili da daju novac za dobru stvar. A može i navesti ljude da dvaput razmisle prije nego što povuku okidač”, rekao je Yannis.
Kad Behrakis nije bio zaokupljen poslom, bio je topao, duhovit i živa legenda. Znao je biti i plahovit. “Jedan od najboljih fotoreportera svoje generacije, Yannis je bio strastven, vitalan i intenzivan kako u svom poslu tako i u životu”, rekla je Dina Kyriakidou Contini, američka urednica vijesti.
“Njegove su slike ikonične; neka su umjetnička djela sama po sebi. Ali je njegova empatija ta koja ga je učinila izvrsnim fotoreporterom.”
“Nikad se nije radilo o egu, već o unapređivanju njegove misije da objasni i spriječi bilo koga ignoriše ono što je uhvatio njegov objektiv.” Peter Bale, dopisnik Reutersa i urednik.
YANNIS BEHRAKIS je rođen 29. avgusta 1960. u Atini, u Grčkoj.
Preminuo je 2. marta 2019. godine.
Pogledajte govor na TEDxAthens koji je Yannis održao 2013.: Priča o Sierra Leoneu: Yannis Behrakis
Naslovna slika: Enric Martí
Korištena muzika: ‘Dire Straits – Brothers in Arms’
Pjesma se smije koristiti u nekomercijalne svrhe pod licencom:
Attribution-NonCommercial 4.0 International (CC BY-NC 4.0)
© 2022 Sniper Alley. Sva prava zadržana.
